Crkva Egipta ili Crkva Kraljevstva

Izraelski narod je u Egiptu robovao 430 godina. Sve to vrijeme bili su mučeni i izrabljivani.U svoj toj muci, iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, iz godine u godinu vapili su za izbavljenjem. Vapili su i vapili ali ništa se nije dešavalo. Odgovora nije bilo. Očaj i tuga preplavili su njihova srca. Pitanja: «Pa gdje je taj Bog? Zašto ne čuje naše vapaje? Zašto ne usliša naše molitve», sve više i više vrzmala su se njihovim mislima. I tako iz generaciju u generaciju iste muke, isti vapaji i ista pitanja.
«Gdje je naš Bog? Gdje je Njegova Slava?»

Je li danas situacija kršćana u Hrvatskoj i na cijelome Balkanu drugačija u odnosu na Izraelce u Egiptu? Ne, nikako nije! Situacija je, nažalost, ista pa i gora. Gora je zato što sotona danas pritišće kršćane s više nevolja nego što je faraon pritiskao Izraelce. Ono u čemu je kršćanstvo danas, nikada do sada ni približno nije bilo. Danas ne trebaš ići u svijet da bi našao svijet. Ne trebaš ići u svijet da bi našao grijeh, već možeš otići u prvu lokalnu crkvu, koja ti se nađe na putu, i tamo ćeš naći sve. Možda se pitaš: «Čime to sotona muči danas kršćane i drži ih u ropstvu?»

Tako mi je teško to izreći, ali odgovor je: «U SVEMU!». Crkvo, slušaj, pažljivo slušaj što Bog govori: «Ali ovo znaj: u posljednja će doba nastati teška vremena, jer će ljudi biti (postati): samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga...» (2.Timoteju 3:1-4)

«Poznata su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, raspuštenost, idolopoklonstvo, vračanje (zastrašivanje, kontroliranje, manipuliranje), neprijateljstva, svađa, ljubomornost, srdžba, sebičnost, razdori, strančarenja, zavisti, pijanke, razuzdane gozbe i ovima slična...» (Galaćanima 5:19-21)
Ovo su proročke riječi koje je Otac izgovorio prije 2000 godina i koje se sve više ostvaruju. Ja sam kršćanin 27 godina i svjedok sam kako se te riječi ostvaruju u kršćanstvu. To je taj Egipat. To su te nevolje kojima sotona pritišće Božji narod. Narod je zarobljen, a nalaze se u duhovnim okovima i kladama. Patnja je sve veća. Pritisak je neizdrživ. Sve je više onih koji razočarani i povrijeđeni te odlaze od Oca.

I što sada? Kako promijeniti to stanje u kršćanstvu? Hoćemo li samo trpjeti sotonine udarce i trpiti njegov pritisak ili ćemo nešto poduzeti i promijeniti? Sotona uvjerava kršćane da je sve gotovo i da su poraženi. Nažalost, velika većina kršćana je to prihvatila i prepustila sebe, svoje obitelji i crkve sotonskoj tiraniji i vladavini. Prepustili su se djelotvonoj laži ili zabludi. Oni koji su se tome prepustili na putu su u propast i teško, jako teško se mogu vratiti nazad na pravi Put. Otac ne želi da živimo u laži, već da Njegovim očima gledamo ono što se događa oko nas. Ne želi da se bojimo onoga što se dešava oko nas, jer: «...nam nije dao duha straha, već Duha Snage, Ljubavi i čistih, trijeznih Kristovih misli.» (2.Timoteju 1:7)

Zašto sotona ima tako veliku moć nad kršćanima?
Zato što su mu se vratili otvorivši mu širom vrata u svojim životima. Izraelci su bili izbavljeni iz Egipta nakon dugog vremena ropstva. Ne samo da su bili izbavljeni, nego ih je Bog blagoslovio svakim potrebnim blagoslovom. Kao takvi izašli su na široka vrata iz Egipta u pobjedonosnoj povorci. Ali? Ali, braćo moja, iz njihovih umova, a i srca, Egipat nikada nije bio napušten. Koliko kod da su se udaljili iz Egipta, on je i dalje bio u njihovim srcima. Koliko god da su vidjeli Božju slavu, čudesa i znakove, Egipat je i dalje bio u njihovim srcima.

Izraelci su i pomrli u pustinji, ali s Egiptom u srcima. Žalosno! Današnji kršćani su, također, izbavljeni na veličanstven način iz Egipta (svijeta). Otac ih je nebeski ne samo spasio, već i blagoslovio svakim blagoslovom za pobožnost i život (Efežanima 1:3; 2.Petrova 1:3). I što se onda počelo dešavati? Božji narod u današnje vrijeme ne želi živjeti po Božjoj Riječi niti dozvoljava da ga vodi Duh Sveti, kao što to nije dozvolio Izraelski narod pred više tisuća godina.

Crkva treba shvatiti jednu stvar, a to je da ne možemo živjeti sa Spasiteljem Isusom, a da ne živimo i s Riječi Isusom; da ne možemo živjeti s Iscijeliteljem Isusom, a da ne živimo i s Isusovim Duhom. Sotona rešeta kršćane na sve moguće načine i to čini samo s jednim razlogom, a taj je da počnu razmišljati o životu u svijetu dok još nisu bili spašeni (oslobođeni iz Egipta). I što su više rešetani, više i razmišljaju o svijetu i na svjetski način. Sve ih manje zanima što Otac kaže kroz svoju Riječ. Sve manje dozvoljavaju da ih Duh Sveti vodi u njihovom svagdašnjem životu.

Glavni izvor informacija kroz koji se hrane nije više Biblija ili glas Duha, već to sve više postaje TV, radio, novine, svjetske knjige... To su sve sotonski izvori informacija, jer govore o onome što on čini. Kada se kršćani hrane iz tog izvora postaju sve više upućeni o svijetu. Njihov se pogled vjere usmjeruje s Isusa i Njegove otkupljujuće žrtve na križu ka sotonskoj moći. Samim time se i njihov život mijenja. Postaju sve više otvoreni za taj isti svijet te dozvoljavaju da im sve više ispunjava srca. Bog i Njegovo Kraljevstvo postaje monotono, zastarjelo, ludo... Crkve Kraljevstva kao i njihova učenja smatraju se fanatičnima. Službenici kao što su proroci, apostoli... potpuno su neprihvaćeni tj. odbačeni.

Crkve su postale klubovi gdje se pjevaju religiozne pjesme i gdje se govori o Isusu koji je nekad živio i koji je nekad nešto činio. Tamo nema straha Gospodnjeg, nema svetosti, nema sile Duha, a samim time nema ni samoga Boga. Religija, pusta religija i tradicija. Smrad pred Očevim licem (2.Timoteju 3:5). Takva crkva, s istim takvim duhovnim vođama, sve se više zatvara za Kraljevstvo nebesko, a otvara se za kraljevstvo ovoga svijeta. I sada smo došli do toga zašto je takvo stanje u kršćanstvu. Takvo je, jer smo odbacili Boga, Riječ i Duha. Bez toga opet završavamo u svijetu (Egiptu). Da, kršćani otpadaju i završavaju u svijetu. Prvo im je svijet u umu, potom u srcu i na kraju u njemu i završavaju.

Želim naglasiti da se u ovu priču ne ubraja Božji sveti Ostatak. Osobe koje imaju Kristovo srce i Duh i koji žive svetim i Duhom vođenim životom. Izraelci u Starom zavjetu zapravo nisu umrli u pustinji (iako tjelesno jesu), već u Egiptu iz kojega su izbavljeni. Egipat je potpuno zavladao njihovim umovima i srcima. Strašno je da nakon toliko godina mučenja u Egiptu, oni opet o njemu razmišljaju na pozitivan način. Kakav izopačeni um.

«Kako nam je lijepo bilo. Imali smo super hranu za jesti (luk i češnjak). Stalno smo se sunčali (dok su mukotrpno gradili građevine po najvećem suncu). Imali smo i bazene u kojem smo se brčkali (žabokrečinu u kojoj su gazili slamu). Imali smo stalnu brigu (faraonski stražari s bičevima)...» Da, tako su Izraelci razmišljali. Um im je bio zamračen i umjesto negativno, oni su sve vidjeli pozitivno.
Danas kršćani, pritisnuti različitim problemima i kilometrima udaljeni od Božje prisutnosti, počinju razmišljati: «Kako nam je bilo predivno u svijetu. Ništa nismo morali i bili smo slobodni. Radili smo samo ono što smo željeli. Droga i alkohol, koje smo uzimali, baš su bili dobri. Bludničenje je bilo prva liga. Mogli smo mijenjati partnere svakodnevno. Ah, koja predivna vremena.»

Kršćani više ne vide negativnu stranu takvoga života. Ne vide ovisničku patnju. Ne vide spolne bolesti. Ne vide usamljenost, prazninu i bol u srcu. Ne vide da su bili na putu propasti. Zamračeni umovi. Neke od takvih osoba i dalje sjede u crkvenim klupama i mole dugačke molitve, a srcem su ponovo u svijetu. A neke druge, njima slične, osobe doslovno su odbacile spasenje i Očevu ljubav i vratile se u svijet. Sudbina im je ista! Bog kaže u svojoj Riječi da će nagradu primiti samo oni koji ustraju u vjeri. Oni koji se neće pokolebati. Oni koji će se suprostaviti grijehu i svijetu i to čak do krvi. Bitka je žestoka i nikoga neće mimoići.

«Sva braća po cijelome svijetu prolazi kroz iste kušnje.» (1.Petrova 5:9)
«Pazite! Mi proglašavamo blaženima one koji su ustrajali.» (Jakov 5:11)

Kako ustrajati na Putu i na kraju pobijediti? Samo je jedan način, a taj je Božji. Bog nas je spasio i izbavio samo iz jednog razloga, a taj je da budemo SAMO NJEGOVI! To je jedini način, da BUDEMO NJEGOVI i da ŽIVIMO ZA NJEGA.

«...jer kao što, ako živimo, Gospodinu živimo, tako ako umiremo, Gospodinu umiremo. Dakle: i ako živimo, i ako umiremo, Gospodinu pripadamo...» (Rimljanima 14:8,9)
«...ja sam naime po zakonu umro zakonu da živim Bogu, s Kristom sam razapet na križ: živim ali ne više ja, nego Krist živi u meni: život koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao...» (Galaćanima 2:19,20)
«U tome nam se očitovala ljubav Božja što je poslao na svijet svoga jedinorođenog Sina da živimo po Njemu.» (1.Ivanova 4:9)

«Da, ali», upitat će netko, «a gdje su tu: kino, kazalište, disco klubovi...?» Nema ih! U Kraljevstvu Isusa Krista, u Kraljevstvu gdje On vlada, svega toga nema. «Ah, to mi graniči s religioznim fanatizmom. Ja ne mogu vidjeti sebe u životu bez svega toga», kažu. OK, pa Otac nikoga na ništa ne prisiljava. Nitko nikoga ne može prisiliti na predanje Bogu pa onda nitko ne može nikoga prisliti niti na život s Bogom.

Ono što je najdivnije u Božjem Kraljevstvu jest to da nam je dana SLOBODNA VOLJA. Haleluja, imamo slobodnu volju da odlučujemo. Ako želimo blagoslove Kraljevstva, onda moramo i biti podređeni tom vladajućem Kralju. Ako ne želimo da Kralj vlada u našim životima, onda ne možemo niti očekivati te iste blagoslove. Politika današnjih kršćana jest Bogu ne predati ništa, a od Njega sve tražiti. Za Boga ništa ne činiti, a od Njega tražiti da stalno nešto za nas čini. Svaki kršćanin koji ne nađe ono što mu treba u Kraljevstvu, potražit će to u svijetu. Ako ne nađe ženu kršćanku u Kraljevstvu, potražit će je i naći nevjernu u svijetu. Ako netko ne primi zdravlje od Boga u Kraljevstvu, potražit će ga kod alternativnog doktora (vračara) u svijetu, jer mu obični doktor ne može pomoći. Svatko tko ne pronađe posao i financije u Kraljevstvu, potražit će ih u svijetu na poslovima koji će ići protiv Riječi.

Dobro zapamtite, Isus nas nije spasio od svijeta (sotone) da bi opet šurovali sa svijetom ili tražili pomoć u svijetu, jer ćemo na kraju i završiti u svijetu (sotonskom kraljevstvu).
Isus nas je spasio od svijeta i završetka kojem on vodi.
Isus se pobrinuo da imamo sve što nam treba za ovaj život.
Isus nas želi voditi svojim Duhom kroz ovaj svijet da ga nadvladamo i potčinimo sebi.

Završimo ovu poruku s jednim pitanjem: ŽELIŠ LI KRALJA U SVOM ŽIVOTU DA VLADA NAD TOBOM? Odgovorom na ovo pitanje određuješ sam svoju sudbinu. Odlučuješ se za Kraljevstvo ili za Egipat. Za blagoslov ili prokletstvo. Smrt ili život.