Kršćanska proročka crkva Zagreb

Pravi problem nije u onome što nemamo, nego u tome kako reagiramo na ono što je Bog rekao. Fokusirajući se na svoje probleme više nego na na Božje odgovore može biti ozbiljan znak da imamo posla s osudom, a ne s osvjedočenjem Duha Svetoga. Fokusirajte se na Božje odgovore a ne na vaše probleme. Kada nam Duh Sveti pokaže gdje smo slabi, veća stvarnost nisu područja u kojima još ne hodamo u svojoj sudbini nego sudbina sama po sebi. Mnogi od nas kad čitamo stih da "...svi su sagriješili i lišeni su Božje slave." (Rimljanima 3:23), više fokusiraju na činjenicu da su svi lišeni Božje slave umjesto na činjenicu kako nam je suđeno živjeti u slavi! Osvjedočenje Duha Svetoga zapravo je poziv da svoj fokus okrenemo od našeg grijeha i našeg ograničenja. On nam kaže:"Stvoreni ste za nešto više od ovoga. Podignite svoj pogled više." Takva obnovljena perspektiva treba izgledati posve nemoguća. Jer ćemo se zato još više približiti Bogu i dopustiti Njegovoj milosti da na

"On Božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti sa Bogom, nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima. Kada postade kao čovjek ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu. Zato Ga Bog uzdiže na najvišu visinu i dade Mu jedincato Ime koje je iznad svakog drugog imena, da se Isusovom Imenu pokloni svako koljeno nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih bića, i da svaki jezik prizna, na slavu B oga Oca: GOSPODAR JE ISUS KRIST." (Filipljanima 2:6-11) Samo je jedno Ime iznad svakog drugog imena, to je Ime Isus! Samo je jedan Kralj koji vlada nad svim drugim kraljevima, to je Isus Krist! Samo je jedna osoba dostojna da je slavimo i obožavamo, to je Isus Krist! Samo je jedan iz ljubavi prema čovjeku umro mučeničkom smrču na križu. Jedan je prolio svoju krv da bi mnogima bilo oprošteno. Jedan je na svom tijelu ponio sve slabosti i bolesti da bi mnogi bili ozdravljeni. Samo jedan je i uskrsnuo od mrtvih i bio uznes

"Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. Uistinu, ono nevidljivo Njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše Mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njiho vo." (Rimljanima 1:18-21) Kada nam Bog kaže da Mu zahvaljujemo, On time ne pokušava nešto iskamčiti od nas. On ne manipulira kroz svoje darove. Bog želi da Mu zahvaljujemo jer kroz to priznajemo istinu o našim životima. A kad se složimo s istinom, ona nas oslobađa da možemo vidjeti i očitovati veličinu koju je Bog stavio u nas kao u one koje je stvorio na svoju sliku. Kad ne zahvaljujemo Bogu, zapravo sami sebe odvajamo od onog što smo i tko jesmo. (B.J.)

Prijatelju, ne možeš balansirati zakon i milost. Ili si potpuno opravdan djelom Njegove milosti ili svojim vlastitim djelima. Njegova će milost biti nedjelotvorna kad dodaš čak i malo  mješavine čovjekovog truda da bude opravdan. To je ozbiljno. Bog mrzi mješavinu. Iako većina ljudi nema problem s time da se slože da su milošću spašeni, ipak se i dalje podvrgavaju zakonu. Oni ovise o „djelima zakona“ ili vlastitoj poslušnosti zakonu kako bi zaslužili, stekli i zavrijedili Božje blagoslove. Kad se, po vlastitoj procjeni, ispravno ponašaju, očekuju da će biti blagoslovljeni. Ali, kad ne dosegnu vlastiti standard i pogriješe, gomilaju na sebe krivnju i osudu i očekuju kaznu. U Novome savezu, Bog ne želi da mi budemo blagoslovljeni kad smo poslušni zakonu, a pod prokletstvom kad pogriješimo. Ne zvuči li takav sustav jako sličan Starom savezu? Milost je nezaslužena, nezarađena i nestečena naklonost Božja – onoga trenutka kad pokušate zaslužiti bezuvjetnu naklonost Božju, poništavate N