Slavljenje i obožavanje

Slavljenje i obožavanje je najvažnija vrsta glazbe u Božjem Kraljevstvu. Svi glazbeni stilovi će nestati i jedino što će ostati upravo je slavljenje i obožavanje. U početku, kada je Bog počeo sa stvaranjem, stvorio je glazbu, instrumente te osobu koja je bila zadužena za slavljenje.

"...NAČINJENI BJEHU BUBNJEVI I FRULE, NA DAN TI ROĐENJA BJEHU PRIPRAVLJENI."   (Ezekiel 28:13)

Lucifer je bio ta prva osoba koja je bila zadužena za slavljenje u Nebu. Prije nego je bio stvoren, Bog je stvorio sve što mu je bilo potrebno kako bi mogao na najdostojniji način slaviti svoga Stvoritelja.
Kao što smo mogli vidjeti, slavljenje i obožavanje je začeto u Nebu, ali se nije zaustavilo samo na tom najsvetijem mjestu, već se kroz Božje izabranike nastavilo i na zemlji.
Jedan od najvećih Božjih slavitelja bio kralj David. Njegov život su krasile mnoge odlike:

" ON UMIJE UDARATI U HARFU (SLAVITI), HRABAR JE JUNAK I ČOVJEK RATNIK, VJEŠT JE GOVORNIK, KRASNA JE STASA I JAHVE JE S NJIM."  (1.Samuelova 16:18)

Slavio je Gospodina cijelim svojim bićem. Dešavalo se da bi zbog svoga načina života bio ismijavan i prezren.

"DAVID I SAV DOM IZRAELOV PLESAHU PRED JAHVOM IZ SVE SNAGE PJEVAJUĆI UZA ZVUKE CITARA, HARFA, BUBNJEVA, UDARALJKI I CIMBALA."
"DAVID JE IGRAO IZ SVE SNAGE PRED JAHVOM, A BIO JE OGRNUT SAMO LANENIM OPLEČKOM... KLIČUĆI I TRUBEĆI U ROG...I VIDJELA KRALJA DAVIDA KAKO SKAČE I VRTI SE PRED JAHVOM I PREZRE GA U SVOME SRCU."   (2.Samuelova 6:5, 14-16)

David je bio, također, autor mnogih pjesama od kojih su najpoznatiji Psalmi. Mnogi od njih se i danas pjevaju u crkvama.
On je bio čovjek po Božjem srcu (Djela apostolska 13:22). Bog je uživao u zajedništvu s njim, jer Ga je David cijelo vrijeme slavio. David je na taj način "spustio" Nebo na zemlju. Božje Kraljevstvo se spustilo na zemlju, zato možemo vidjeti da je David bio uspješan na svim svojim putevima. Bog mu je dao da nadvlada sve okolne neprijatelje. Obilovao je materijalno i imao zdravlje.
Davidov sin Salomon naslijedio je svoga oca u kraljevanju, ali ne samo u tome, već je i sagradio Hram (dom Božji) te ga ispunio Božjom slavom:

" I DOK SU TRUBILI I PJEVALI SLOŽNO KAO JEDAN I JEDNOGLASNO HVALILI I SLAVILI JAHVU , PODIŽUĆI GLAS UZ TRUBE, CIMBALE I DRUGA GLAZBALA, HVALEĆI JAHVU 'JER JE DOBAR I JER JE VJEČNA NJEGOVA LJUBAV', OBLAK ISPUNI DOM JAHVIN. SVEĆENICI NE MOGOŠE OD OBLAKA NASTAVITI SLUŽBE: SLAVA JAHVINA ISPUNI BOŽJI DOM!"  (2. Ljetopisa 5:11-14)

"...SLAVA JAHVINA ISPUNI DOM. SVEĆENICI NE MOGOŠE UĆI, JER SLAVA JAHVINA BJEŠE ISPUNILA DOM JAHVIN. SVI SINOVI IZRAELOVI, VIDEĆI GDJE SE OGANJ SA SLAVOM JAHVINOM SPUSTIO NA DOM, PADOŠE NIČICE K ZEMLJI DO KAMENOG PODA, POKLONIVŠI SE, POČEŠE SLAVITI JAHVU..."   (2. Ljetopisa 7:1-3)

Salamon je, također, znao važnost slavljenja te je zbog toga Bog i njega obilno blagoslivljao. Božji sin Isus Krist je, također, sa svojim učenicima slavio svog Oca Nebeskog. Prva crkva je, također, bila vična slavljenju i Bog ih je u svemu blagoslivljao i činio čudesa među njima.

"HVALILI SU BOGA I ZATO UŽIVALI NAKLONOST SVEGA NARODA."  (Djela 2:47)

"UJEDNO GA UHVATI ZA DESNU RUKU TE GA PODIGNE A NJEMU ODMAH OČVRSNU STOPALA I GLEŽNJI, PA SKOČI I POČNE HODATI. ZATIM S NJIMA UĐE U HRAM, HODAJUĆI, POSKAKUJUĆI I HVALEĆI BOGA."  (Djela 3:7)

"OKO PONOĆI PAVAO I SILA MOLILI SU I PJESMOM SLAVILI GOSPODINA, A SUŽNJI IH SLUŠALI. TAD NAJEDANPUT NASTADE TAKO JAK POTRES DA SE UZDRMAŠE TEMELJI TAMNICE. U ISTI SE ČAS OTVORIŠE SVA VRATA I SVIMA SPADOŠE OKOVI." (Djela 16:25)

Slavljenje nije nešto što bi ponekad (ako se dobro osjećamo) trebali činiti. Bog je Bog slavljenja i On:

" PREBIVA U SLAVLJENJU SVOGA NARODA!"  (Psalam 22:4 KJ pr.)

Mnogi kršćani se žale kako nemaju silu Duha Svetoga u svome životu. Žale se kako ih Gospodin ne blagoslivlja na njihovim putevima tj. u njihovim pothvatima, kao što je to obećao u svojoj Riječi.
Mnoge crkve, na žalost, imaju samo religiozno pjevanje na svojim sastancima i zato nije čudno da tamo nema kretanja Duha. Tamo nema ozdravljenja, oslobođenja, čudesa i znakova. Ljudi ne doživljavaju Božju silu Duha na sastancima, tako da se vraćaju svojim kućama isti onakvi kakvi su i prije bili.
Gospodin nije stvorio slavljenje da bi samo On uživao u njemu, već ga je stvorio da kroz njega bude sa svojim narodom i da se kroz njega oslobađaju blagoslovi.
Na mojoj supruzi je posebno pomazanje Duha dok svira flautu. Bio sam svjedok da je nekolicina ljudi bila tjelesno ozdravljena dok je ona svirala flautu. Isto tako sam bio svjedok da je nekolicina prisutnih na seminaru bila ozdravljena za vrijeme slavljenja, a da se nitko nije za njih pomolio.

Kroz slavljenje i obožavanje Gospodin, također, govori svome narodu kroz vizije, proroštva, jezike, riječ znanja... Tijekom slavljenja na jednoj našoj kućnoj grupi dvoje kršćana su kršteni Duhom te su odmah progovorili "drugim jezicima". Znam da su za njih molili razni propovjednici da budu kršteni u Duhu, ali nikako nisu mogli to primiti. Tu večer dok smo obožavali Isusa, pomazanje se tako spustilo na nas da smo svi bili preplavljeni Duhom. Spomenuta dvojica su prvi puta u životu podigli svoje ruke k Nebu i pjevali pjesme u "jezicima". Haleluja!

Vidio sam neke koji su za vrijeme slavljenja i obožavanja bili oslobođeni od ropstva alkohola i droge, kao i one koji su bili oslobođeni od zlih duhova.
Sotona ne može podnijeti slavljenje u Duhu. Religiozno pjevanje mu ne smeta, naprotiv, on uživa u njemu, jer je to pjevanje u njegovom pomazanju (zlih duhova). Ali kada čuje slavljenje u Duhu, on to ne može podnijeti, zato čini ono što jedino može, a to je da pobjegne odatle. Kao što Bog prebiva u slavljenju svog naroda, tako i sotona ne može prebivati na takvom mjestu.

Slaviti Boga ne bismo trebali samo u crkvi, već gdje god da se nalazimo. Ne bismo Ga trebali slaviti uvijek samo u neko posebno vrijeme. Jako je važno da ne slavimo Boga samo kada se dobro osjećamo i kada nemamo nikakvih problema, već da Ga slavimo i kada se osjećamo loše i kada smo kušani. Kralj David kaže u svom Psalmu 23:" I DA MI JE DOLINOM SMRTI PROĆI, ZLA SE NE BOJIM!" Ne samo da se David nije bojao nikakvoga zla, već vjerujem da je i tada bio spreman slaviti svoga Spasitelja.
Isto tako postoje ljudi koji traže Božje lice i slave Ga kada su u problemima i u raznim oskudicama, ali kada ih Gospodin blagoslovi, oni jednostavno zaborave sve što su primili od Boga i ne daju Mu slavu koja Mu pripada.

Gospodin nas jasno uči kako se trebamo moliti: "NE BRINITE SE TJESKOBNO NI ZA ŠTO, VEĆ U SVEMU IZNESITE SVOJE POTREBE BOGU PROŠNJOM I MOLITVOM, SVE U ZAHVALNOSTI!"   (Filipljanima 4:6)

Molitva nije potpuna ako ne završava sa zahvaljivanjem i slavljenjem Boga za ono što vjerujemo da ćemo vjerom primiti. Ne slavimo Boga samo kada nešto od Njega primimo, već Ga trebamo slaviti i za ono što On jest: STVORITELJ, VLADAR, NEPOBJEDIVI, SPASITELJ, LJUBAV, MILOST, SVET, PRAVEDAN...

"HVALITE BOGA U SVETIŠTU NJEGOVU, SLAVITE GA U VELIČANSTVU SVODA NEBESKOG! HVALITE GA ZBOG SILNIH DJELA NJEGOVIH, SLAVITE GA ZBOG BESKRAJNE VELIČINE NJEGOVE!"  (Psalam 15:1)

 Već danas se trebamo početi spremati za ono što ćemo raditi čitavu vječnost u Božjoj prisutnosti. Ako se na zemlji ne naučimo slaviti i obožavati našega Gospoda, jednoga dana nećemo moći doći u Njegovu prisutnost. U Kraljevstvo se ne ulazi jednoga dana kada umremo i dođemo u Nebo. Onaj koji tako misli, jako se vara. Isus je učio, dok je bio na zemlji, da je Kraljevstvo među nama i u nama.

Isto tako, trebamo naučiti slaviti na zemlji, a ne čekati da dođemo u Nebo. Na zemlji dok još živimo trebamo postati pravedni i sveti, jer inače nećemo moći doći u Nebo. Tijekom našega zemaljskog života trebamo se spasiti. Tijekom zemaljskoga života trebamo se očistiti od ovoga svijeta i postati sveti i pravedni. Tijekom ovoga života na zemlji trebamo postati narod slavljenja da bismo bili spremni ući u Vječnost i slaviti Janje Božje.  

Slavljenje  

Slavljenje je stvoreno da bi se Gospodinu dala zahvalnost za sve što čini za nas. Slavljenje mora biti radosno i čitavo naše biće – duh, duša i tijelo – treba sudjelovati u tome. Psalam 150 nam to najbolje pokazuje:

"HVALITE BOGA U SVETIŠTU NJEGOVU, SLAVITE GA U VELIČANSTVU SVODA NEBESKOG! HVALITE GA ZBOG SILNIH DJELA NJEGOVIH, SLAVITE GA ZBOG BESKRAJNE VELIČINE NJEGOVE! HVALITE GA ZVUCIMA ROGA, SLAVITE GA HARFOM I CITAROM! HVALITE GA IGROM I BUBNJEM, SLAVITE GA GLAZBALIMA ZVONKIM I FRULOM! HVALITE GA CIMBALIMA ZVUČNIM, SLAVITE GA CIMBALIMA GROMKIM! SVE ŠTO GOD DIŠE, JAHVU NEKA SLAVI! ALELUJA!''

Ovdje jasno vidimo da slavljenje nije samo puko pjevanje u crkvi. Psalam nam pokazuje da za slavljenje trebamo doći u Svetište, što predstavlja Božju prisutnost. Pred Svemogućega Boga ne možemo doći uprljani grijehom, već trebamo biti sveti i čisti (1. Petrova 1:15, 16). Tada ostavljamo iza sebe brige, planove, osobne potrebe...i prepuštamo se Božjem Duhu da nas povede u tom svetom činu. Slavljenje mora biti u Duhu Svetome, nikako u tijelu ili duši.

"ALI DOLAZI ČAS I VEĆ JE TU KAD ĆE SE PRAVI KLANJAOCI KLANJATI OCU U DUHU I ISTINI, JER OTAC TAKVE KLANJAOCE ŽELI. BOG JE DUH I KOJI MU SE KLANJAJU, MORAJU MU SE KLANJATI U DUHU I ISTINI."   (Ivan 4:23, 24)

Bog je Duh i ništa tjelesno i duševno ne može Ga zadovoljiti. Stvoreni smo na Njegovu sliku, zato trebamo pred Njega dolaziti u Duhu. Slijedeći uvjet je da dođemo radosna srca. Ne možemo doći pred Njega s "kiselim" licem tj. na silu. Slavljenje mora biti dobrovoljno i radosno. Trebamo se prepustiti da nas Duh Sveti vodi, da bi slavili po Njegovoj volji (kao što je to činio i sam kralj David). Nije se brinuo hoće li mu se svi smijati i misliti da je poludio. On je slavio onako kako je u srcu osjetio da bi trebao.
Psalam 150 nas uči da slavljenje treba biti radosno i da pred Gospodom trebamo pjevati, plesati, svirati instrumente, klicati...i ako možda kažeš da se s takvim načinom slavljenja ne slažeš, moram ti reći da se trebaš obratiti te da trebaš započeti s Biblijskim načinom slavljenja. Nemoj gledati na koji način slavi tvoja lokalna crkva ili denominacija, počni gledati onako kako kaže Božja Riječ.

Evo nekih stihova iz Biblije koji nam još govore na koji način trebamo slaviti: 

* 2.Ljetopisa 5:13, 14    -    jednodušnost u slavljenju 

* Psalam 89:16    -            sveto klicanje 

* Psalam 87:7    -              plesanje kola 

* Psalam 63:5    -             dizanje ruku 

* Psalam 47:12    -           pljeskanje rukama

* Psalam 109:30    -         pjevanje iz svega grla 

* Psalam 99:59    -           padanje pred Bogom 

* 2. Samuelova 6:21, 22 -   plesanje 

            Obožavanje

              

Obožavanje je nastavak slavljenja. Ono je dublje uranjenje u Božju prisutnost tj. pomazanje Duha Svetoga. To je kada se iz Svetišta, gdje se prinosi žrtva Gospodinu, prelazi u Svetinju nad Svetinjama. To je mjesto gdje Svevišnji prebiva. Tamo se ne može ući ni na jedan drugi način osim kroz slavljenje (žrtvu).

Bogu prvo trebamo prinijeti žrtvu, trebamo Mu se dopasti (ugoditi). Trebamo Mu ispuniti nosnice s ugodnim mirisom. Taj miris Mu ne može dati niti jedno drugo bogoštovno djelo (molitva, čitanje Biblije, odlazak u crkvu, služba...).. Jedina karta za ulazak u Svetinju nad Svetinjama je slavljenje.

Kada dođemo u samu Božju prisutnost tada prestaju sve naše aktivnosti. Nema više pljeskanja, skakanja, klicanja. Ostaje samo jedno, vapaj:" Bože, evo me! Tu sam! Predajem Ti se!"

U Svetinji nad Svetinjama samo jedna osoba nešto čini, a to je Sveti i Uzvišeni Bog. On djeluje svojim Duhom Svetim i dotiče i mijenja naše živote. I dok Mu tiho pjevamo obožavajući Njegovo Veličanstvo, On ozdravlja bolesne, oslobađa zarobljene, tješi povrijeđene, daje nadu i smisao života. Govori nam i ohrabruje nas. 

"SVET! SVET! SVET JAHVE NAD VOJSKAMA! PUNA JE SVA ZEMLJA SLAVE NJEGOVE!"   (Izaija 6:3) 

"DOSTOJNO JE JANJE KOJE JE ZAKLANO DA PRIMI MOĆ, BOGATSTVO, MUDROST, SNAGU, ČAST, SLAVU I HVALU! ONOMU KOJI SJEDI NA PRIJESTOLJU I JANJETU: HVALA, ČAST, SLAVA I VLAST U VIJEKE VJEKOVA!" I ČETIRI BIĆA ODGOVORE:'AMEN!' STARCI PADOŠE I POKLONIŠE SE."    (Otkrivenje 5:12-14)

Najčešći položaji u obožavanju su: podignute i raširene ruke, klanjanje, klečanje, ležanje na trbuhu... 

Najčešće riječi koje se izgovaraju ili pjevaju su: slavim Te, obožavam Te, uzdižem Te, blagoslivljam Te, veličam Te, Sveti, Moćni, Svemogući...

Gospodin ne želi da stalno ulazimo i izlazimo iz Njegove prisutnosti (Svetinje nad Svetinjama).

On želi da jednom uđemo i da zauvijek ostanemo s Njim. On čezne za nama. On čezne za zajedništvom s nama. Vjerujem da Boga srce boli kada Ga Njegov narod napušta i zapostavlja (Efežanima 4:30). No, isto tako, presretan je kada smo stalno s Njim, 24 sata na dan.

Budimo kao Jošua, a ne Mojsije s kojim je: "JAHVE RAZGOVARAO LICEM U LICE, KAO ŠTO ČOVJEK GOVORI S PRIJATELJEM. MOJSIJE BI SE POSLIJE VRATIO U TABOR, ALI SE NJEGOV POMOĆNIK JOŠUA...IZ ŠATORA NE BI MICAO."   (Izlazak 33:11)

«TI SI SVET, O TI KOJI PREBIVAŠ U SLAVLJENJU SVOG NARODA!»

(Psalam 22:4 K.J.pr.)