Život u Božjoj prisutnosti

(Hag.2:6-9) „Jer ovako govori Jahve nad Vojskama: „Zamalo, i ja ću potresti nebesa i zemlju, i more i kopno. Potrest ću sve narode da dođe blago svih naroda, i slavom ću napunit ovaj Dom“ – kaže Jahve nad Vojskama. „Moje je zlato, moje je srebro“ – riječ je Jahve nad Vojskama. „Slava ovog drugog Doma bit će veća nego prvoga“ – riječ je Jahve nad Vojskama. „I na ovom ću mjestu dati mir“ – riječ je Jahve nad Vojskama.

Ne možemo primiti Božju prisutnost sa stavom ja to imam i ja to znam. On dolazi na one koji su Ga gladni i žedni. Zašto Bog zove svoju prisutnost Božja prisutnost? Ona se tako zove jer je to atmosfera Neba. Jeste li ikada osjetili da je Božja prisutnost jača nego inače? Evo kako se to događa: Postoji sedam dimenzija Božje prisutnosti i svaka od njih ima svoju gustoću. Zato je na nekim mjestima osjećamo više, a na nekima manje. To su, dakle, atmosfere. Kod propovjedaonice se može nešto zapaliti i taj dim će ispuniti prostoriju, atmosfera će postati zadimljena. Božja prisutnost je prisutnost Neba. U Starom zavjetu Biblija kaže da je Božja prisutnost došla i da je bila poput crnog oblaka. Taj oblak nije bio crne boje nego je bio takav zato što je Božja prisutnost bila tako gusta, tako jaka da su i najjači muškarci pali na pod od prisutnosti Božje. Najjača prisutnost koju mi možemo iskusiti je prisutnost Njegova prijestolja koja dolazi direktno sa prijestolja.

Ako o tome govorimo tipičnim religioznim ljudima mnogi neće imati pojma o čemu se tu radi zato što ne dolaze u crkvu da bi tražili prisutnost. Oni niti je traže niti je imaju. Prisutnost se zove Božja prisutnost zato što je to atmosfera. Ako smo u Duhu onda smo i nositelji atmosfere Neba. Znači, ta atmosfera je našla svoje mjesto u „zemljanim posudama“. Kršćani nositelji Božje prisutnosti susreću se sa osobama koje nose drugu, sotoninu prisutnost. Tada te osobe u prisutnosti Kršćana nositelja Božje prisutnosti dobiju napade. U Nebu postoji vlast tj. atmosfera koju je Bog stavio u nas tako da gdje god idemo mi smo njeni nositelji. Zašto je sam Bog nazvao svoju prisutnost Božja prisutnost? Jer je to Njegova vlastita atmosfera. Prije nego što je Bog stvorio sve što je stvorio, stvorio je okruženje tj. okolinu kako bi ono što stvori mogao smjestiti u tu okolinu.
Okolina tj. okruženje

Bog je prvo stvorio okolinu tj. okruženje, a onda sposobnost da se može živjeti u tom životnom okruženju. Rekao je „stvorit ću nebesa i zemlju“, ali prije nego što je to stvorio, stvorio je atmosferu tj. okolinu gdje će postaviti nebesa i zemlju. Kada je stvorio nebesa, prvo je stvorio nebo i onda je na nebo postavio zvijezde, mjesec, itd. Dakle, prvo je stvorio mjesto gdje će staviti te zvijezde. Kada je planirao stvoriti ribe nije ih samo stvorio i onda se zapitao gdje će sad sa njima. Prije nego što ih je stvorio, stvorio je njihovo životno okruženje tj. vodu u koju je tada postavio ribe. Dao joj je škrge da može disati, stavio ju je u vodu i ona sretno pliva. On je rekao „stvorit ću ribu“, ali prije toga stvorio je okruženje za tu ribu jer ako je izvadimo iz tog okruženja ona će umrijeti, ali u tome okruženju ona ima sve što joj je potrebno da bi se hranila, razmnožavala, itd. Stavio ju je u okruženje u kojem je svaka njena potreba ispunjena. Ako stavimo ribu u bilo koje drugo okruženje ona će umrijeti jer to nije njezino prirodno životno okruženje. Svakom biću koje je stvorio dao je mjesto gdje će prebivati, mjesto njegove ili njezine nadležnosti i to mjesto koje je stvoreno za njega ili nju zove se životno okruženje. Bog je stvorio čovjeka i životinje i On je rekao ovo je vaše mjesto, ovdje je vaša nadležnost, tu živite. Tamo je stavio sve što im treba za potpun i blagoslovljen život. Kada je stvorio životinje stavio ih je u okruženje u kojem je svaka njihova potreba ispunjena. Ako uzmemo orla i stavimo ga u more za kratko vrijeme on će umrijeti. Zašto? Jer to nije njegovo životno okruženje! Za svako živo biće na Zemlji Bog je stvorio odgovarajuće životno okruženje u kojem se nalazi sve što je potrebno za život tog živog bića. Čim ih izvadimo iz tog okruženja njihov život je poremećen i krene nizbrdo i konačan kraj je smrt. Gdje god da odemo, a da nam to okruženje iz nekoga razloga ne odgovara mi kažemo da nam to okruženje nam ne odgovara!
Čovjek u Božjoj prisutnosti

Kada je stvorio čovjeka, stavio ga je da živi u Njegovoj- Božjoj prisutnosti. Mi nismo stvoreni da živimo u vodi niti na zvijezdama, već da živimo u Božjoj prisutnosti. Slavimo Boga za to! Aleluja! Čovjeka nije stavio niti u vodu niti na planinu. On ga je napravio od sebe i stavio ga u Eden, što znači u Božju prisutnost; stavio ga je tamo gdje je i On sam boravio. Naime, Bog nije samo bio u posjeti Edenu već je tamo i živio. Bog nas i danas poziva ne samo da Mu dolazimo u posjet, već da živimo s Njim! Ako želimo ubiti čovjeka samo ga maknimo iz Božje prisutnosti. Maknimo ribu iz vode i ona će umrijeti. Maknimo čovjeka iz Božje prisutnosti i on umire. Nažalost, u životima mnogih vjernika prošlo je puno vremena od kada su posljednji put osjetili Božju prisutnost. Najopasnija stvar je da nam On uopće ne nedostaje. Sve radimo mehanički – molimo, slavimo, služimo i sl. Postali smo stručnjaci u obavljanju religijskih formi i uopće nam ne nedostaje Božja prisutnost.

Mnogi su mjesecima i godinama bez te prisutnosti, a opet im to ne nedostaje. Božja prisutnost je opipljiva i može se osjetiti. Neki kažu da u Božjoj prisutnosti osjete trnce ili toplinu. Zašto to kažu? Zato što je nešto što je nevidljivo postalo opipljivo. Zašto ribi nedstaje voda, a nama ne nedostaje Božja prisutnost? Kako nam ne nedostaje nešto za što smo stvoreni? Što je Bog rekao svom narodu u Starom zavjetu? Božja prisutnost se maknula i sve što je ostalo je samo forma. Bog nas i danas želi podsjetiti da smo stvoreni da budemo u Njegovoj prisutnosti i da nam to treba nedostojati. Ako nemamo Njegovu prisutnost trebali bi se zabrinuti zbog toga. Ako je nemamo zapitajmo se zašto je nemamo. Bog nas želi ponovno pohoditi. Trebamo znati da Ga možemo ožalostiti svojim djelima. Možemo se brinuti za obitelj, crkvu i ostalo, ali ako nemamo vremena za Njega, postat će žalostan. On čezne za nama! Čezne da odvojimo vrijeme za Njega i izmjenjujemo osjećaje tj. ljubav. Ne smijemo biti religiozni! Kažimo Mu da Ga volimo, da čeznemo za Njim i da nam nedostaje.
Počnimo Mu vapiti! (G.M.)